Dvorište se kod većine ljudi posmatra kao nešto sporedno. Prostor koji je tu, ali nije sastavni dio svakodnevnog života. Koristi se nekoliko mjeseci godišnje, najčešće ljeti, dok ostatak vremena stoji zapostavljeno ili se svodi na minimum održavanja. Takav odnos prema dvorištu često dolazi iz navike, a ne iz stvarnih ograničenja prostora.
U stvarnosti, dvorište ima potencijal da postane jednako važno kao i bilo koja prostorija u kući. Ne kao ukras, nego kao funkcionalan dio doma koji se koristi, prilagođava i razvija s vremenom. Razlika između dvorišta koje se rijetko koristi i onog koje živi svakodnevno najčešće nije u veličini, već u načinu razmišljanja.
Dvorište koje nema jasnu svrhu brzo se zapusti
Jedan od glavnih razloga zašto dvorišta ostaju neiskorištena jeste to što nemaju definisanu namjenu. Postoji trava, možda staza, ponekad sto i par stolica, ali bez jasne ideje čemu taj prostor zapravo služi. Kada nema svrhe, nema ni razloga da se u njega ulaže vrijeme i pažnja.
Dvorišta koja se koriste imaju karakter. Negdje su produžetak dnevnog boravka, negdje miran kutak za odmor, a negdje prostor za druženje. Kada se svrha ne definiše, dvorište ostaje neutralno i bez identiteta. Ljudi tada rijetko borave vani jer nemaju osjećaj da je prostor “njihov”.
Čim se dvorištu dodijeli uloga, mijenja se i odnos prema njemu. Održavanje više nije obaveza, već dio rutine, jer prostor ima vrijednost u svakodnevnom životu.
Male promjene koje mijenjaju način korištenja prostora
Mnogi misle da je za funkcionalno dvorište potrebno veliko ulaganje. U praksi, često je suprotno. Male, promišljene promjene imaju veći efekat od skupih zahvata bez jasnog cilja. Bitno je kako se prostor koristi, a ne koliko je novca uloženo.
Položaj sjedenja, orijentacija prema suncu, zaklon od pogleda i vjetra – to su stvari koje direktno utiču na to hoće li neko u dvorištu boraviti ili ne. Kada se te stvari zanemare, čak i najljepše dvorište ostaje prazno.
Ljudi često uređuju dvorište da “lijepo izgleda”, ali zaborave da ga prilagode stvarnim navikama. Prostor koji nije praktičan vrlo brzo prestane biti zanimljiv, bez obzira koliko je estetski dotjeran.
Sezonsko razmišljanje koje ograničava potencijal
Dvorište se kod nas često veže isključivo za ljeto. Čim temperature padnu, prostor se prestaje koristiti, a samim tim i održavati. Takav sezonski pristup dovodi do toga da dvorište veći dio godine stoji zapostavljeno.
Međutim, dvorište ne mora biti samo ljetni prostor. Uz malo prilagođavanja, može se koristiti u proljeće, jesen, pa čak i zimi. Nije poenta u stalnom boravku, već u tome da prostor ne postane mrtva zona čim se promijeni vrijeme.
Kada se dvorište posmatra kao cjelogodišnji dio doma, odluke o uređenju postaju drugačije. Biraju se dugotrajniji materijali, stabilniji elementi i rješenja koja imaju smisla i van sezone.
Održavanje koje nije teret nego rutina
Dvorište koje se koristi redovno zahtijeva manje napora nego ono koje se zanemaruje. Kada se sitnice rade na vrijeme, nema potrebe za velikim zahvatima. Problem nastaje kada se prostor pusti da propada, pa se kasnije mora “spašavati”.
Ljudi često imaju osjećaj da je dvorište stalni posao, ali taj osjećaj uglavnom dolazi iz lošeg starta. Kada se prostor postavi funkcionalno, održavanje postaje dio rutine, a ne dodatni teret.
Dvorišta koja su jednostavna za održavanje gotovo uvijek se više koriste. Ne zato što su savršena, nego zato što ne stvaraju pritisak. Prostor tada služi čovjeku, a ne obrnuto.
Odnos prema dvorištu mijenja i odnos prema kući
Način na koji se dvorište koristi često odražava odnos prema cijelom domu. Kada je vanjski prostor zapostavljen, to se s vremenom osjeti i u unutrašnjosti. Suprotno tome, dvorište koje je aktivan dio života daje kući osjećaj širine i slobode.
Ljudi koji koriste dvorište svakodnevno, makar i kratko, često drugačije doživljavaju svoj dom. Prostor se ne završava zidovima, već se prirodno nastavlja vani. Taj osjećaj ima veliki uticaj na kvalitet života, čak i kada se toga nije svjesno.
Dvorište tada prestaje biti “nešto što treba održavati” i postaje mjesto koje se prirodno koristi, bez razmišljanja i planiranja.