Zašto se pločice odljepljuju i pucaju nekoliko godina nakon postavljanja?
Malo šta može toliko razočarati vlasnika kuće ili stana kao trenutak kada primijeti da se keramičke pločice počinju odvajati od poda ili zida. U početku se obično pojavi jedna pločica koja zvuči šuplje kada se po njoj kuca, zatim druga, a nakon određenog vremena dolazi do pucanja fuga ili čak podizanja cijelog dijela poda. Mnogi tada zaključe da je kupljena loša keramika, iako u velikom broju slučajeva sama pločica uopšte nije uzrok problema.
Keramika je završni sloj koji trpi svakodnevna opterećenja, ali njena dugotrajnost zavisi od svega što se nalazi ispod nje. Ako podloga nije pravilno pripremljena ili je u nekom dijelu došlo do pomjeranja, posljedice će se prije ili kasnije pojaviti upravo na pločicama. Zbog toga se problemi često javljaju tek nakon nekoliko godina, kada se čini da je sve bilo izvedeno kako treba.
Ljepilo nije jedini dio koji drži pločicu
Kod postavljanja keramike pažnja se često usmjerava na izbor pločica i ljepila, dok se podloga podrazumijeva. Međutim, upravo podloga određuje koliko će cijeli sistem biti stabilan. Ako estrih nije potpuno sazrio, ako u njemu postoje naprezanja ili nije dovoljno ravan, ljepilo neće moći dugoročno nadoknaditi te nedostatke.
Još jedan čest problem nastaje kada se pločice postavljaju preko podloge koja nije dovoljno očišćena ili je na njoj ostala prašina. Ljepilo tada nema dobar kontakt s podlogom i nakon određenog vremena počinje gubiti vezu. U početku se to ne primjećuje, ali kako pod trpi svakodnevna opterećenja, pojedine pločice počinju proizvoditi šupalj zvuk, a zatim se odvajaju.
Kod većih formata keramike preciznost izvođenja postaje još važnija. Što je pločica veća, manje prostora postoji za greške u ravnini ili rasporedu ljepila. Zbog toga se problemi kod velikih formata često pojave prije nego kod manjih pločica.
Temperatura i vlaga rade svoj posao
Građevinski materijali nisu potpuno nepomični. Tokom godine šire se i skupljaju pod uticajem temperature i vlage. Keramika, ljepilo, estrih i betonska ploča ne ponašaju se potpuno isto, pa između njih nastaju naprezanja koja se godinama sabiraju.
Ako prilikom izvođenja nisu ostavljene odgovarajuće dilatacije ili su one kasnije zatvorene fugom ili silikonom na pogrešan način, pod više nema prostora da prirodno “radi”. Tada naprezanje traži najslabiju tačku, a to je najčešće fuga ili sama pločica.
Na terasama i balkonima ovaj problem dolazi još više do izražaja jer su temperaturne razlike mnogo veće nego u unutrašnjosti objekta. Površina koja je ljeti izložena jakom suncu, a zimi mrazu, prolazi kroz stalne cikluse širenja i skupljanja. Ako sistem nije pravilno izveden, posljedice su gotovo neizbježne.
Šupalj zvuk nije uvijek razlog za paniku
Kada se po pločici čuje šupalj zvuk, mnogi odmah pomisle da će se ona vrlo brzo odlijepiti. Iako šupalj zvuk može ukazivati na slabiji kontakt između ljepila i podloge, on sam po sebi ne znači da će pločica odmah otpasti. Postoje podovi koji godinama imaju pojedine šuplje pločice bez većih problema.
Međutim, ako se uz šupalj zvuk pojave pukotine na fugama, pomjeranje pločica ili osjećaj da se pod blago ugiba pod opterećenjem, to je znak da problem više nije samo estetske prirode. U takvim situacijama uzrok treba tražiti ispod završnog sloja, a ne na samoj keramici.
Keramika traje onoliko koliko traje ono ispod nje
Kada se govori o trajnosti keramičkih pločica, pažnja se često usmjerava na njihovu otpornost na habanje ili kvalitet glazure. Međutim, u praksi pločice mnogo češće stradaju zbog problema u podlozi nego zbog vlastitog kvaliteta.
Dobro izvedena podloga, pravilno odabrano ljepilo i pažljivo urađeni detalji oko dilatacija imaju mnogo veći uticaj na dugotrajnost poda nego razlika između dvije pločice slične klase. Upravo zbog toga se dešava da keramika postavljena prije dvadeset godina i danas izgleda besprijekorno, dok se na nekim novim objektima prvi problemi pojavljuju već nakon nekoliko sezona korištenja.
